Fenomen postratne detraumatizacije

Autor(i)

  • Mirsad D. Abazović

Sažetak

Sveden društvenu pojavu ili društveni fenomen treba promatrati ne u statičkom, već u dinamičkom smislu. To se, sljedstveno ovome, odnosi i na torturu i traumu te pomoć žrtvama torture i nasilja, odnosno traumatiziranim osobama Uzroke torture, subjekte i objekte torture, posljedice torture i bivstvovanje traumatiziranih osoba potrebno je opservirati u višeznačnom i višeslojnom smislu. Odnosno, u razmatranju ovog fenomena trebalo bi pristupati interdisciplinarno, a u društvenoj kurativi traumatiziranosti neophodno je sinhronizirano djelovanje više različitih subjekata. Traumatiziranost treba promatrati sa aspekta njene datosti (ono šta ona jeste, kakve je sadržajnosti, obimnosti, kompleksnosti itd.) i sa aspekta njenog trajanja. Nije problem njena datost ukoliko bi se stanje zadržalo samo na tome. Postoje različiti mehanizmi i različite institucije koje mogu uspješno i efikasno vršiti i izvršiti misiju detraumatiziranja. Međutim, problem nastaje kada, usljed različitih društvenih uvjetovanosti, imamo kontinuitet traume ili još gore, retraumatizaciju već jednom traumatizirane osobe. Kad o ovome govorimo, mislimo na traume koje su posljedica minule agresije na Bosnu i Hercegovinu i rata u Bosni i Hercegovini.

##plugins.themes.default.displayStats.downloads##

##plugins.themes.default.displayStats.noStats##

##submission.downloads##

Objavljeno

2002-10-29

Broj časopisa

Rubrika

Članci

##submission.howToCite##

Fenomen postratne detraumatizacije. (2002). Kriminalističke Teme, 2(3-4), 9-16. https://www.krimteme.fkn.unsa.ba/index.php/kt/article/view/501